Agencijski rad 1

Agencijski rad 1

Rad preko agencija za iznajmljivanje radnika

Narodna skupština Republike Srbije donela je Zakon o agencijskom zapošlјavanju (“Sl. glasnik RS”, br. 86/2019), koji se primenjuje od 01.03.2020. godine (u dalјem tekstu: Zakon), a Ministarstvo za rad, zapošlјavanje, boračka i socijalna pitanja donelo je Pravilnik o uslovima za izdavanje dozvole za rad agencije za privremeno zapošlјavanje i polaganje stručnog ispita za rad te agencije (“Sl. glasnik RS”, br. 96/2019), koji je stupio na snagu 08.01.2020. godine (u dalјem tekstu: Pravilnik). Jedan od zadataka Zakona je da se radno pravo Srbije harmonizuje sa Konvencija MOR-a br.181 o privatnim agencijama za zapošlјavanje, koja je u Srbiji na snazi od 2013. godine, kao i sa Direktivom EU o radu preko preduzeća za privremeno zapošlјavanje.
Agencijsko zapošlјavanje podrazumeva trostrani pravni odnos između zaposlenog, agencije za privremeno zapošlјavanje i poslodavca korisnika. Ustuplјeni zaposleni zasniva radni odnos sa agencijom, ali tamo ne radi, već ga agencija ustupa poslodavcu-korisniku, a na osnovu posebnog ugovora o ustupanju, koji zaklјučuju agencija i poslodavac korisnik. Ustuplјeni zaposleni radi kod poslodavca korisnika iako sa njim nema zaklјučen ugovor o radu, niti bilo koji drugi ugovor. Ustuplјeni zaposleni ima zaklјučen ugovor o radu sa agencijom, što znači da mu je agencija poslodavac iako faktički rad ostvaruje kod poslodavca korisnika. U ovakvoj pravnoj konstrukciji potrebno je, s jedne strane, zaštititi radna prava ustuplјenog zaposlenog, a s druge strane, urediti međusobne odnose agencije i poslodavca korisnika.
Poslodavac-korisnik pribegava angažovanju zaposlenih putem agencije iz više razloga, a najčešće ukoliko je potrebno da u kratkom roku pribavi veći broj specijalizovanih radnika, kao i u slučajevima kada je potrebno rešiti problem kratkotrajnog povećanja broja zaposlenih usled privremenog porasta obima posla. Neretko međutim poslodavci pribegavaju ovom načinu angažovanja i u situacijama kada ne žele dodatne administrativne obaveze povodom oglašavanja slobodnih poslova, procesa selekcije kandidata, pa i kasnijeg zaklјučenja ugovora o radu i administriranja radnog odnosa.
U narednih nekoliko tekstova, analiziraćemo najvažnije pojmove iz Zakona i Pravilnika.
Agencija može biti osnovana kao privredno društvo ili kao preduzetnik. Uslovi za rad Agencije su propisani Zakonom (npr. prostorno tehnički uslovi za rad, neosuđivanost osnivača za određena krivična dela), ali među navedenim uslovima nije predviđen nijedan materijalno-finansijski uslov koji agencija mora ispunjavati prilikom osnivanja i dalјeg rada. To znači da se zaposlenima u agenciji ne pružaju bilo kakve materijalno-finansijske garancije za slučaj da im ne budu isplaćene zarade i druga primanja u skladu sa propisima. Dozvolu za rad izdaje Ministarstvo za rad.
Ustuplјeni zaposleni je u radnom odnosu sa agencijom, na određeno ili neodređeno vreme, što znači da je ugovor o radu jedini ugovor koji oni mogu zaklјučiti – nema ugovora o privremenim i povremenim poslovima i drugih sličnih ugovora.
Zaposleni u Agenciji na neodređeno vreme može biti u dva radnopravna režima. Prvi je režim kada nije ustuplјen, odnosno kada ne obavlјa poslove za nekog poslodavca korisnika, a drugi režim je period ustupanja, kada je formalni poslodavac agencija, ali zaposleni obavlјa rad kod poslodavca korisnika. Agencija zaposlenom dostavlјa uput, koji zamenjuje aneks ugovora o radu i predstavlјa način informisanja zaposlenog o novom radnom angažovanju. Kad nije ustuplјen, zaposleni ima pravo na naknadu zarade, koja ne može da bude niža od minimalne zarade, odnosno srazmernog iznosa minimalne zarade za zaposlenog sa nepunim radnim vremenom. Zaposleni ima pravo i na otpremninu po osnovu viška zaposlenih u skladu sa Zakonom o radu, u slučaju prestanka radnog odnosa.
Zaposleni u Agenciji na određeno vreme ima samo jedan radnopravni režim, tj. period ustupanja kad je formalni poslodavac agencija, a zaposleni obavlјa rad kod poslodavca korisnika. Zaposleni na određeno vreme može biti ustuplјen poslodavcu korisniku samo u slučajevima i u trajanju utvrđenom Zakonom o radu, što je načelno 24 meseca, uz pet izuzetaka kad ustupanje može trajati i duže (npr. rad na projektu, zamena odsutnog zaposlenog). U maksimalno trajanje radnog odnosa na određeno vreme računa se i period tokom kog je isti zaposleni ranije radio na određeno vreme kod istog poslodavca korisnika, neposredno ili preko iste ili druge agencije. Nakon isteka ugovora o radu na određeno vreme sa agencijom, Zaposleni nije ni na koji način vezan za agenciju, niti mu agencija može na bilo koji način ograničiti buduće radno angažovanje, uklјučujući i ono kod poslodavca korisnika kod kojeg je radio.
Poslodavac je Agencija i ona jedina može otkazati ugovor o radu ustuplјenom zaposlenom. Ali, ono što je specifično i otežavajuće po ustuplјenog zaposlenog jeste činjenica da otkazni razlog za ustuplјenog zaposlenog može nastati kako kod poslodavca korisnika, tako i kod Agencije, jer su sadržani kako u opštim aktima Agencije, tako i u opštim aktima poslodavca korisnika, i naravno u Zakonu o radu.

 

piše: Željka Jorgić Đokić

za ROZA- Udruženje za radna prava žena

uz podršku Rekonstrukcija ženski fond

No Comments

Post A Comment