Zaposleni i radno angažovano lice

Zaposleni i radno angažovano lice

U radnom zakonodavstvu Republike Srbije, prema pravnom osnovu po kom rade kod poslodavca, razlikuju se dve kategorije radnika – zaposleni i radno angažovana lica. Zaposleni je fizičko lice koje je u radnom odnosu kod poslodavca, na osnovu zaklјučenog ugovora o radu. Radno angažovano lice je lice koje radi kod poslodavca bez zasnivanja radnog odnosa, na osnovu ugovora o privremenim i povremenim poslovima, ugovora o delu, ugovora o dopunskom radu ili ugovora o stručnom osposoblјavanju i usavršavanju. Dakle, radno angažovano lice nije u radnom odnosu i nema zaključen ugovor o radu, ali mora imati zaključen neki od navedenih, zakonom propisanih ugovora. U suprotnom, u pitanju je „rad na crno“.

Skoro sva prava predviđena Zakonom o radu garantuju se zaposlenom, a ne radno angažovanom licu. Po pravilu, radno angažovano lice ima samo ona prava koja su utvrđena konkretnim ugovorom koje je to lice zaklјučilo sa poslodavcem, a ne i prava koja Zakon garantuje zaposlenim licima. Radno angažovana lica uskraćena su za neka od najvažnijih prava po osnovu rada: nemaju zaradu, već novčanu naknadu, nemaju pravo na topli obrok i regres, nemaju pravo na naknadu troškova prevoza, službenog puta, terenskog rada, nemaju pravo na otpremninu za odlazak u penziju, na naknadu pogrebnih troškova, nemaju pravo na plaćen godišnji odmor, bolovanje, trudničko i porodilјsko odsustvo, plaćeno odsustvo, nemaju pravo na sindikalno organizovanje i kolektivno pregovaranje, ne mogu da štrajkuju, a svoja prava po osnovu rada ne mogu štititi pred sudom u radnom sporu, već u opštoj parnici. Međutim, ono u čemu su radno angažovana lica i zaposleni bar formalno izjednačeni su prava u vezi sa bezbednošću i zdravljem na radu i sprečavanjem zlostavljanja na radu. Radno angažovanim licima se, u vezi sa ovim pravima, garantuje jednaka zaštita kao i licima u radnom odnosu.

Za većinu radnika u Srbiji, iz ugla prava koja imaju i njihove zaštite, najpovoljnije je da budu u radnom odnosu kod poslodavca. Radni odnos zasniva se ugovorom o radu, koji zaklјučuju zaposleni i poslodavac. Ugovor o radu mora se zaključiti pre stupanja zaposlenog na rad, a zaposleni ostvaruje prava i obaveze iz radnog odnosa tek od dana stupanja na rad. Ugovor o radu zaklјučuje se u pisanom obliku, najmanje u tri primerka, a poslodavac je dužan da, odmah po potpisivanju, jedan primerak preda zaposlenom. Obaveza zaključivanja ugovora i predaje primerka ugovora radniku odnosi se i na ugovore o radnom angažovanju.

                Poslodavac je dužan da ugovor o radu, odnosno drugi ugovor (kod radnog angažovanja) drži u svom sedištu, poslovnoj prostoriji, odnosno drugom mestu, zavisno od toga gde radnik radi – ugovor mora pratiti radnika. Uzmimo za primer građevinsku firmu koja ima nekoliko gradilišta na području Vojvodine. Zbog potrebe posla, radnici se periodično premeštaju sa jednog na drugo gradilište. Zajedno sa radnicima, moraju se premeštati i njihovi ugovori o radu (ili drugi ugovori), u suprotnom poslodavac čini prekršaj.

               Ako radnik stupi na rad, a nema zaklјučen ugovor o radu ili drugi valјan ugovor, smatra se da je zasnovao radni odnos na neodređeno vreme danom stupanja na rad. Inspektor rada će, ako zatekne zaposlenog na radu bez ugovora (na faktičkom radu), naložiti poslodavcu da sa zaposlenim zaključi ugovor o radu na neodređeno vreme u pisanom obliku.

Prijava radnika na obavezno socijalno osiguranje mora se izvršiti najkasnije pre stupanja na rad zaposlenog ili radno angažovanog lica, a najranije sa danom zaposlenja, odnosno zaključenjem ugovora. Radnik može proveriti da li je uredno prijavljen na obavezno socijalno osiguranje uz pomoć elektronskog čitača i kartice ili lično u filijali Fonda PIO, uz ličnu kartu.

 

piše: Željka Jorgić Đokić

za ROZA Udruženje za radna prava žena

uz podršku Rekonstrukcija ženski fond

No Comments

Post A Comment